Otvorene licencije i autorska prava
Otvorena licencija način je na koji nositelj autorskih prava (autor ili drugi nositelj prava) može odobriti uporabu svojih djela široj javnosti. Primijenjena otvorena licencija obično je naznačena izravno na djelu i na svim mjestima na kojima se djelo distribuira. Kao ni druge licencije, otvorene licencije ne podrazumijevaju prijenos autorskih prava ili drugih prava intelektualnog vlasništva. Osoba koja daje otvorenu licenciju za svoje djelo i dalje je nositelj autorskog prava za svoje materijale i može se njima koristiti kako želi.
Najraširenija otvorena licencija je Creative Commons koja autoru omogućuje preciznije određivanje uvjeta objave, ali i bolju vidljivost autorstva. Postoji šest modula Creative Commons (CC) licencije koje omogućuju distribuciju, mijenjanje i preradu autorskoga djela uz imenovanje izvornog autora (BY) u nekoliko oblika – daljnje dijeljenje kao nekomercijalno djelo (NC), dijeljenje bez prerade (ND), dijeljenje pod istim uvjetima kao i izvorno djelo (SA) ili pod drugim uvjetima.
CC BY „najslobodnija” je licencija za korisnika jer je jedini uvjet korištenja djela označavanje izvornog autora. Dvije licencije (CC BY-ND i CC BY-NC-ND) koje ne omogućuju mijenjanje i preradu obrazovnog materijala nisu u skladu s načelima otvorenosti obrazovnih sadržaja. Korištenje Creative Commons licencije olakšava i pretraživanje sadržaja prema tom kriteriju. Naime, uz specijalizirane pretraživače, pretraživanje sadržaja prema vrsti CC licencije omogućava i Google (značajka unutar naprednog pretraživanja). Pri odabiru licencije kojom se štiti sadržaj treba biti oprezan jer se jednom dodjeljena CC licencija ne može mijenjati niti povlačiti.
Također, tu treba razmišljati i o (ponovnoj) upotrebi sadržaja. Poželjno je dodjeljivanje što manje ograničavajuće dozvole, kao što su CC0, CC-BY-4.0 ili PDDL za istraživačke podatke. U slučaju kombinacije različitih setova podataka na temelju kojih se radi novo istraživanje, „nasljeđuju“ se najrestriktivnija prava na novonastali skup podataka.
Autori prilikom objave svojih radova često prenose dio svojih prava na izdavače. Koja prava autor zadržava nije uvijek jasno, no alat Open policy finder nudi pregled informacija o autorskim pravima za većinu časopisa. Čak i kada pohrana završne objavljene verzije rada u otvorenom pristupu nije dopuštena, gotovo je uvijek moguće pohraniti neku od ranijih verzija rada.
Open Policy Finder (nekadašnji SHERPA/RoMEO) omogućuje brzo pretraživanje i usporedbu politika otvorenog pristupa izdavača, časopisa i financijera, uključujući prava intelektualnog vlasništva i arhiviranje radova. Alat pomaže znanstvenicima, knjižničarima i ustanovama da se lakše usklade s politikama financijera i izdavača.
Ukoliko autor želi zadržati pravo objavljivanja svog rada na mrežnoj stranici ili u institucijskom repozitoriju ili želi raspačavati kopije rada svojima kolegama i studentima, a izdavač ga u tome ograničava svojim ugovorom, može ispuniti dva predloška koje je izradila cOAlition S i dodati svoje uvjete kako bi njegov rad bio vidljiviji što širem krugu čitatelja. Jedan se predložak šalje prije predaje rada, a drugi se prilaže uz rad prilikom predaje.