Skip to main content

Otvoreno vrednovanje

Dvije osnovne funkcije znanstvenog izdavaštva – osiguravanje pristupa i prosudba (recenzijski postupak) – razvojem paradigme otvorene znanosti dobile su novi kontekst i potreban odmak od tradicionalnog izdavaštva koje je pristup osiguravalo samo uz plaćanje, a recenzijski postupak je ograničavalo na jednu do tri recenzije prije objavljivanja, držeći sam proces u tajnosti. Dok je otvoreni pristup (engl. open access – OA) ostvario široku primjenu i potaknuo promjene poslovnih modela komercijalnih izdavača, otvoreni recenzijski postupak sve do nedavno nije privukao veću pozornost. Nespremnost znanstvene i izdavačke zajednice na promjene u recenzijskom postupku iznenađuje, jer recenzijski postupak utječe na to koji će radovi biti objavljeni i vidljivi, a time usmjerava pozornost znanstvene i akademske zajednice, utječe na prioritete u istraživanjima i na razvoj znanosti.

Najvažniji nedostatci tradicionalnog načina vrednovanja su: 

  • usporavanje procesa objave publikacija – recenzijski postupak je nerijetko dugotrajan, pri čemu najnoviji rezultati istraživanja nisu dostupni, a najčešći razlog za kašnjenje, koji recenzenti navode, jest prevelika količina drugih re- dovitih poslova i zamor
  • skupoća recenzijskog postupka – procjenjuje se da su ukupni troškovi re- cenzijskog postupka u 2008. godine iznosili 2,2 milijarde eura, ne uključujući troškove revizije rada i posredovanja urednika; a te troškove povećava i to što većina časopisa provodi vlastiti zatvoreni recenzijski postupak pa se odbijeni radovi recenziraju više puta u različitim časopisima, sve dok ne budu objavljeni
  • pristranost u odnosu na vrstu rada – poznato je da su recenzenti skloni neopravdano odbiti radove koji donose negativne rezultate (unatoč dobroj metodologiji) i koji ponavljaju istraživanja, a odbijaju i one u kojima ne mogu prepoznati inovativne metode ili rezultate koji nisu u skladu s trenutačno valjanim teorijama, pa tako katkad i radove budućih nobelovaca
  • pristranost u odnosu na autora – studije ističu pristranost recenzenata s ob- zirom na spol, nacionalnost, afilijaciju i jezik, npr. preferiraju se autori kojima je engleski materinski jezik
  • nepouzdanost – eksperimentalne studije pokazale su visok stupanj neuskla- đenosti stajališta i komentara recenzenata o istom radu; recenzenti su neri- jetko neobjektivni i nekonzistentni; također, statistički nije opravdano odluku donositi na temelju mišljenja dva do tri recenzenta
  • vlastiti interesi recenzenta – nerijetko su autori i recenzenti konkurenti koji se bore za isti „prostor” u kojem se objavljuju radovi; recenzenti, zaštićeni anonimnošću, mogu odbiti rad samo zato što im se ne sviđa neka teorija ili metoda
  • nemarnost – posebno se recenzijski postupak koji se provodi samo unutar uredništva smatra površnim, nemarnim i nedovoljno dokumentiranim
  • nemogućnost otkrivanja pogrešaka i znanstvene nečestitosti – sve veći broj osporenih radova u uglednim časopisima1 pokazuje nemogućnost recenzena- ta da otkriju ozbiljne pogreške u metodologiji, izmišljene podatke, naknadno obrađene fotografije i dr.; učestalost opovrgavanja radova veća je u časopi- sima s većim čimbenikom odjeka, čemu svakako ide u prilog neraspoloživost istraživačkih podataka
  • neetičke prakse – netransparentnost recenzijskog postupka može imati za posljedicu neetičko ponašanje recenzenata koje se očituje u preuzimanju ideja i sadržaja te neargumentiranom odbijanju radova; s druge pak strane autori takvom sustavu mogu doskočiti tako da se predstavljaju kao lažni recenzenti služeći se praksom mnogih časopisa da autori sami predlažu recenzente, što dovodi do toga da recenziraju svoje vlastite radove
  • pogrešan odabir recenzenata – moguće je da urednik odabere recenzente koji nisu stručnjaci u području kojim se rad bavi, a da oni ipak pristanu napi- sati recenziju na temelju koje se odlučuje o prihvaćanju rukopisa
  • izostanak poticaja i motivacije – anonimna recenzija ne priznaje recenzentima nikakve zasluge za njihov važan, zahtjevan, odgovoran i neplaćen angažman
  • rasipanje znanja i resursa – kritički komentari recenzenata dostupni su samo autorima, a mogli bi biti dragocjen putokaz za buduća istraživanja ili za sagle- davanje novih konteksta, posebno za mlade istraživače koji bi iz tog procesa mogli mnogo naučiti.  

Otvoreno vrednovanje, odnosno otvoreni recenzijski postupak je koncept koji se najčešće povezuje s otkrivenim identitetom recenzenata, njihovim objavljenim i dostupnim izvješćima, slobodnim sudjelovanjem javnosti i otvorenom interakcijom između autora i recenzenata.

SVOJSTVA OTVORENOGA RECENZIJSKOG POSTUPKA:

ZAŠTO otvoreni recenzijski postupak?

  • kraće vrijeme od zaprimanja do objavljivanja rada
  • lakša identifikacija znanstvene nečestitosti
  • poboljšanje kvalitete publikacije
  • poboljšanje kvalitete recenzije
  • porast motivacije recenzenata

KAKO se provodi recenzijski postupak?

  • recenzenti pišu izvješća
  • čitatelji komentiraju
  • interakcija sudionika u postupku recenzije

KADA se provodi recenzijski postupak?

  • prije objavljivanja
  • poslije objavljivanja

TKO otkriva svoj identitet?

  • autor
  • recenzent
  • urednik koji posreduje u recenzijskom postupku
  • čitatelj

ŠTO je na raspolaganju javnosti?

  • rukopis
  • izvješće recenzenta
  • komentari čitatelja
  • završna (prihvaćena) verzija rada

GDJE se vodi recenzijski postupak?

  • časopisi (web stranice, alati weba 2.0)
  • vanjski servis

Otvorena recenzija uključuje mnoge razine i svojstva otvorenosti: otvoreni rukopis, identitete autora, recenzenata i urednika, raspoložive i dostupne recenzije, mogućnost aktivnog sudjelovanja zajednice u recenzijskom postupku, aktivnu inter- akciju (autora i recenzenata te recenzenata međusobno), mogućnost komentiranja objavljene verzije rada i otvorene platforme, tj. odvajanje recenzijskog postupka od časopsa (ili druge publikacije). 


Sadašnji sustavi napredovanja i nagrađivanja

Pravilnik o napredovanju u znanstvena zvanja

AZVO – reakreditacija visokih učilišta