Politike otvorenog pristupa u EU-u i šire: novo izvješće Europske komisije

Europska komisija objavila je izvješće Open Access Policies in EU Member States and Beyond, neovisnu stručnu studiju posvećenu politikama otvorenog pristupa znanstvenim publikacijama i istraživačkim podacima. Izvješće donosi pregled stanja u svih 27 država članica Europske unije te usporedbu s odabranim državama izvan EU-a. Studija je izrađena kako bi Europskoj komisiji i drugim zainteresiranim dionicima pružila strukturiran i aktualan pregled politika otvorenog pristupa te donosi preporuke za njihov daljnji razvoj i usklađivanje na nacionalnoj i europskoj razini.

Izvješće se temelji na analizi nacionalnih propisa, strategija i akcijskih planova, politika financijera, institucionalnih politika te dostupnih dokumenata i podataka o provedbi i praćenju otvorenog pristupa. Rezultati pokazuju da, unatoč značajnom napretku, među europskim državama i dalje postoje znatne razlike u zakonodavnim okvirima, obvezama financijera, uređenju autorskih prava, upravljanju istraživačkim podacima i praćenju provedbe politika otvorenog pristupa. Predložene su 22 preporuke – 11 se odnosi na države članice, a 11 ih je na razini Europske unije. 

Hrvatska u izvješću

Podaci o pojedinim državama dodatno su provjereni i dopunjeni u suradnji s nacionalnim referentnim točkama (engl. National Points of Reference, NPR) za pristup znanstvenim informacijama i njihovo očuvanje. 

Zasebno poglavlje izvješća posvećeno je Hrvatskoj i donosi pregled postojećih politika otvorenog pristupa i otvorene znanosti na nacionalnoj razini. U provjeri i dopuni podataka za ovo poglavlje sudjelovali su Ivana Prosinečki iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih (MZOM) i dr. sc. Bojan Macan s Instituta Ruđer Bošković kao hrvatski predstavnici u mreži nacionalnih referentnih točaka za otvorenu znanost pri Europskoj komisiji. 

Poglavlje o Hrvatskoj obuhvaća ključne elemente nacionalnog sustava otvorene znanosti, uključujući Hrvatski plan za otvorenu znanost, pravila i zahtjeve Hrvatske zaklade za znanost, neposredni otvoreni pristup, upravljanje istraživačkim podacima prema FAIR načelima te pitanja autorskih prava i otvorenih licenci. Posebna pozornost posvećena je i nacionalnoj infrastrukturi, poput sustava Hrčak, Dabar i CroRIS. Izvješće se osvrće i na način provedbe i praćenja politika otvorene znanosti te na ulogu institucija koje sudjeluju u njihovoj provedbi.

Među ostalim ističe se da je Hrvatski plan za otvorenu znanost, donesen u svibnju 2025., prvi sveobuhvatni nacionalni strateški okvir u ovom području, dok se od 2026. za projekte financirane putem HRZZ-a uvodi obveza neposrednog otvorenog pristupa publikacijama i pohrane istraživačkih podataka u repozitorije u skladu s FAIR načelima. 

Više o politikama otvorenog pristupa i otvorene znanosti u Hrvatskoj dostupno je u 12. poglavlju izvješća (Croatia), koje započinje na 169. stranici PDF dokumenta putem poveznice.