U suradnji s nizozemskim DANS-om održana radionica o FAIR upravljanju podacima

U organizaciji Centra za znanstvene informacije Instituta Ruđer Bošković 19. i 20. veljače 2026. godine na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu održana je dvodnevna radionica pod nazivom „A Practical Introduction to FAIR Research Data Management“. Program je realiziran u suradnji s nizozemskim nacionalnim centrom izvrsnosti i repozitorijem za istraživačke podatke DANS (Data Archiving and Networked Services), koji je jedna od vodećih europskih institucija u području upravljanja podacima. DANS je poznat po promicanju otvorene znanosti, pružanju podrške istraživačima u arhiviranju i dijeljenju istraživačkih podataka te po razvoju održivih digitalnih rješenja. Radionicu je vodila Michelle van den Berk, stručnjakinja za digitalnu znanost, otvoreni pristup, FAIR podatke, upravljanje istraživačkim podacima i digitalnu održivost. Na radionici je sudjelovalo oko 30 sudionika iz različitih znanstvenih i visokoškolskih ustanova, što je pridonijelo aktivnoj razmjeni iskustava i znanja među različitim disciplinama.

Održana radionica organizirana je u sklopu europskog projekta PATTERN, usmjerenog na razvoj vještina istraživača u okviru otvorene znanosti i odgovornog istraživanja kroz razvoj i pilotiranje edukacija za istraživače svih razina karijere. Kroz ove aktivnosti jačaju se prenosive vještine, a cilj je potaknuti visoka učilišta i istraživačke organizacije da unaprijede izvrsnost u znanosti, da osnaže kapacitete Europskog istraživačkog prostora za rješavanje društvenih izazova te međusobnu povezanost znanosti i društva.

Teorijski okvir upravljanja istraživačkim podacima

Teorijski dio radionice bio je usmjeren na razumijevanje temeljnih koncepata koji omogućuju kvalitetno i održivo upravljanje istraživačkim podacima. U središtu su bila FAIR načela, smjernice koje osiguravaju da podaci budu pronalažljivi, dostupni, interoperabilni i ponovno upotrebljivi. Istaknuto je kako njihova primjena povećava vrijednost javno financiranih istraživanja, jača transparentnost znanstvenog rada te pridonosi dugoročnoj očuvanosti rezultata.

Posebna pozornost bila je posvećena metapodacima i dokumentaciji kao preduvjetima razumljivosti i ponovnoj uporabi podataka. Metapodaci su predstavljeni kao strukturirani opisi koji omogućuju i ljudima i računalnim sustavima pravilno tumačenje sadržaja i konteksta skupa podataka. Polaznici su se upoznali s relevantnim standardima, među kojima je istaknuta Dublin Core shema, široko primjenjivana u digitalnim repozitorijima i arhivima. Obrađeni su i trajni identifikatori, s naglaskom na Digital Object Identifier (DOI), koji osigurava stabilnu i dugoročnu poveznicu na digitalni objekt te omogućuje pouzdano citiranje i praćenje utjecaja istraživačkih podataka.

U nastavku se raspravljalo o licenciranju i uvjetima pristupa. Sudionici su analizirali modele otvorenog licenciranja pomoću Creative Commons, s posebnim osvrtom na licencije CC0 i CC-BY, koje omogućuju široku ponovnu uporabu uz jasno definirane uvjete. Obrađeni su i modeli pristupa podacima, od otvorenog pristupa, preko zaštićenog pristupa za registrirane korisnike, do ograničenog pristupa u slučaju osjetljivih podataka. Predstavljen je i embargo kao mehanizam privremene zaštite podataka do objave znanstvenog rada. Nakon teorijskog dijela uslijedio je praktični dio radionice, u kojem su polaznici primjenjivali stečena znanja kroz konkretne zadatke i primjere.

Kroz zadatke do boljeg upravljanja podacima

Radionica je bila izrazito praktično osmišljena i usmjerena na primjenu znanja kroz konkretne zadatke koji odražavaju stvarne izazove u radu s istraživačkim podacima. Kroz nekoliko međusobno povezanih aktivnosti sudionici su imali priliku samostalno analizirati, vrednovati i oblikovati različite elemente upravljanja podacima, razvijajući pritom i kritički pristup postojećim praksama.

U prvom dijelu radionice procjenjivali su FAIR status podataka na kojima se temelji nekoliko objavljenih znanstvenih radova. Analizirali su lakoću njihova pronalaska, dostupnost, priloženu dokumentaciju i razumljivost podataka, formate te mogućnost ponovne uporabe podataka. Ova je aktivnost potaknula raspravu o razlikama među disciplinama i o tome koliko su podaci doista pronalažljivi, dostupni, interoperabilni i ponovno iskoristivi u praksi.

Slijedio je rad s README datotekama, pri čemu su sudionici analizirali dokumentaciju u stvarnim repozitorijima i prepoznavali elemente koji doprinose jasnoći i razumljivosti skupa podataka. Nakon toga su uz pomoć predloška izrađivali vlastitu README datoteku. Poseban naglasak bio je na preciznom opisivanju strukture datoteka, varijabli i konteksta nastanka podataka. U sljedećoj aktivnosti sudionici su evaluirali planove upravljanja podacima iz različitih znanstvenih područja. Kritički su analizirali njihovu strukturu, jasnoću i razinu razrađenosti pojedinih elemenata, prepoznajući primjere dobre prakse, ali i prostor za unapređenje, osobito u dijelu koji se odnosi na dugoročno pohranjivanje i dijeljenje podataka.

Radionica je uključivala i simulaciju pohrane podataka u repozitorij Dataverse. Sudionici su samostalno unosili skupove podataka u testno okruženje, opisivali ih standardiziranim metapodacima te definirali razine pristupa. Time su stekli uvid u tehničke i organizacijske aspekte objave podataka, kao i u važnost dosljedne i strukturirane deskripcije. Ova aktivnost pokazala je sudionicima kako repozitoriji automatski osiguravaju ispunjavanje dijela FAIR načela, pod uvjetom da istraživač unese kvalitetne opise.

Posljednji zadatak obuhvatio je izradu vlastitog plana upravljanja podacima, a za inspiraciju su se sudionici mogli poslužiti predlošcima i primjerima Hrvatske zaklade za znanost, Sveučilišta u Leidenu ili Europskog istraživačkog vijeća. Ova je aktivnost omogućila integraciju svih prethodno obrađenih sadržaja i potaknula promišljanje o održivom, transparentnom i odgovornom upravljanju podacima u budućim istraživanjima.

Kontinuirano usavršavanje kao temelj kvalitetnog upravljanja podacima

Edukacija je završila uz naglasak na to da upravljanje istraživačkim podacima zahtijeva trajno usavršavanje i prilagodbu suvremenim znanstvenim praksama. Sudionici su kroz radionicu produbili stručna znanja i ojačali kompetencije nužne za odgovorno upravljanje podacima te su dodatno osvijestili važnost promišljenog dijeljenja podataka za razvoj znanstvene zajednice. Poseban naglasak bio je na razumijevanju odnosa između FAIR načela, upravljanih i otvorenih podataka, kao i na svim sastavnicama plana upravljanja podacima. Polaznici su osnaženi za kvalitetnu izradu takvih planova te za prepoznavanje FAIR načela na primjerima podataka dostupnih u međunarodnim digitalnim repozitorijima. Stečena znanja i razmijenjena iskustva predstavljaju čvrst temelj za daljnji razvoj transparentnog, pouzdanog i dugoročno održivog istraživačkog okruženja, čime se doprinosi snažnijoj primjeni otvorene znanosti i većoj transparentnosti istraživačkog rada.