Otvoreno vrednovanje
Otvoreno vrednovanje, odnosno otvoreni recenzijski postupak je koncept koji se najčešće povezuje s otkrivenim identitetom recenzenata, njihovim objavljenim i dostupnim izvješćima, slobodnim sudjelovanjem javnosti i otvorenom interakcijom između autora i recenzenata.
Otvorena recenzija uključuje mnoge razine i svojstva otvorenosti: otvoreni rukopis, identitete autora, recenzenata i urednika, raspoložive i dostupne recenzije, mogućnost aktivnog sudjelovanja zajednice u recenzijskom postupku, aktivnu interakciju (autora i recenzenata te recenzenata međusobno), mogućnost komentiranja objavljene verzije rada i otvorene platforme, tj. odvajanje recenzijskog postupka od časopisa (ili druge publikacije).
Svojstva otvorenoga recenzijskog postupka:
Dvije osnovne funkcije znanstvenog izdavaštva – osiguravanje pristupa i prosudba (recenzijski postupak) – razvojem paradigme otvorene znanosti dobile su novi kontekst i potreban odmak od tradicionalnog izdavaštva koje je pristup osiguravalo samo uz plaćanje, a recenzijski postupak je ograničavalo na jednu do tri recenzije prije objavljivanja, držeći sam proces u tajnosti. Dok je otvoreni pristup (engl. open access – OA) ostvario široku primjenu i potaknuo promjene poslovnih modela komercijalnih izdavača, otvoreni recenzijski postupak sve do nedavno nije privukao veću pozornost. Nespremnost znanstvene i izdavačke zajednice na promjene u recenzijskom postupku iznenađuje, jer recenzijski postupak utječe na to koji će radovi biti objavljeni i vidljivi, a time usmjerava pozornost znanstvene i akademske zajednice, utječe na prioritete u istraživanjima i na razvoj znanosti.
Najvažniji nedostatci tradicionalnog načina vrednovanja su:
- usporavanje procesa objave publikacija – recenzijski postupak je nerijetko dugotrajan, pri čemu najnoviji rezultati istraživanja nisu dostupni, a najčešći razlog za kašnjenje, koji recenzenti navode, jest prevelika količina drugih redovitih poslova i zamor
- skupoća recenzijskog postupka – procjenjuje se da su ukupni troškovi recenzijskog postupka u 2008. godine iznosili 2,2 milijarde eura, ne uključujući troškove revizije rada i posredovanja urednika; a te troškove povećava i to što većina časopisa provodi vlastiti zatvoreni recenzijski postupak pa se odbijeni radovi recenziraju više puta u različitim časopisima, sve dok ne budu objavljeni
- pristranost u odnosu na vrstu rada – poznato je da su recenzenti skloni neopravdano odbiti radove koji donose negativne rezultate (unatoč dobroj metodologiji) i koji ponavljaju istraživanja, a odbijaju i one u kojima ne mogu prepoznati inovativne metode ili rezultate koji nisu u skladu s trenutačno valjanim teorijama, pa tako katkad i radove budućih nobelovaca
- pristranost u odnosu na autora – studije ističu pristranost recenzenata s obzirom na spol, nacionalnost, afilijaciju i jezik, npr. preferiraju se autori kojima je engleski materinski jezik
- nepouzdanost – eksperimentalne studije pokazale su visok stupanj neusklađenosti stajališta i komentara recenzenata o istom radu; recenzenti su nerijetko neobjektivni i nekonzistentni; također, statistički nije opravdano odluku donositi na temelju mišljenja dva do tri recenzenta
- vlastiti interesi recenzenta – nerijetko su autori i recenzenti konkurenti koji se bore za isti „prostor” u kojem se objavljuju radovi; recenzenti, zaštićeni anonimnošću, mogu odbiti rad samo zato što im se ne sviđa neka teorija ili metoda
- nemarnost – posebno se recenzijski postupak koji se provodi samo unutar uredništva smatra površnim, nemarnim i nedovoljno dokumentiranim
- nemogućnost otkrivanja pogrešaka i znanstvene nečestitosti – sve veći broj osporenih radova u uglednim časopisima pokazuje nemogućnost recenzenata da otkriju ozbiljne pogreške u metodologiji, izmišljene podatke, naknadno obrađene fotografije i dr.; učestalost opovrgavanja radova veća je u časopisima s većim čimbenikom odjeka, čemu svakako ide u prilog neraspoloživost istraživačkih podataka
- neetičke prakse – netransparentnost recenzijskog postupka može imati za posljedicu neetičko ponašanje recenzenata koje se očituje u preuzimanju ideja i sadržaja te neargumentiranom odbijanju radova; s druge pak strane autori takvom sustavu mogu doskočiti tako da se predstavljaju kao lažni recenzenti služeći se praksom mnogih časopisa da autori sami predlažu recenzente, što dovodi do toga da recenziraju svoje vlastite radove
- pogrešan odabir recenzenata – moguće je da urednik odabere recenzente koji nisu stručnjaci u području kojim se rad bavi, a da oni ipak pristanu napisati recenziju na temelju koje se odlučuje o prihvaćanju rukopisa
- izostanak poticaja i motivacije – anonimna recenzija ne priznaje recenzentima nikakve zasluge za njihov važan, zahtjevan, odgovoran i neplaćen angažman
- rasipanje znanja i resursa – kritički komentari recenzenata dostupni su samo autorima, a mogli bi biti dragocjen putokaz za buduća istraživanja ili za sagledavanje novih konteksta, posebno za mlade istraživače koji bi iz tog procesa mogli mnogo naučiti.
Sustavi napredovanja i nagrađivanja u Hrvatskoj
Planiranje, praćenje i ocjenjivanje istraživanja u Hrvatskoj usmjereno je prema Standardima kvalitete za vrednovanje u postupku reakreditacije visokih učilišta i znanstvenog instituta, koje je izradio Akreditacijski savjet Agencije za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) 2023. godine. Ovi standardi vrednuju visoka učilišta i znanstvene institute na temelju kriterija poput postojanja institucionalne strategije za istraživanje, razvoj i inovacije. Naglašava se važnost planiranja istraživanja, procjene kvalitete i usklađenosti s profesionalnim standardima, uključujući etiku, transparentnost i akademski integritet. Od institucija se očekuje da imaju javno dostupan strateški program istraživanja te da pohranjuju istraživačke podatke u skladu s FAIR načelima kad god je to izvedivo.
Hrvatska se obvezala promovirati prakse otvorenog i odgovornog istraživanja i inovacija među istraživačima te je ostvarila određeni napredak. Politike otvorenog pristupa u Hrvatskoj počele su se razvijati 2012. godine, potpisivanjem Hrvatske deklaracije o otvorenom pristupu (2012.), a ubrzo nakon toga uslijedila je podrška Rektorskog zbora Republike Hrvatske za otvoreni pristup usvajanjem dokumenta Vrednovanje znanstveno-istraživačkog rada i promicanje otvorenog pristupa znanstvenim informacijama i istraživačkim podacima (2015.). Međutim, Hrvatska još uvijek nije službeno usvojila sveobuhvatnu politiku otvorene znanosti na nacionalnoj razini. Za sada uvažavanje načela otvorenog pristupa ili otvorene znanosti u znanstvenoistraživačkom radu i publiciranju uvjetuju jedino financijeri znanstvenih istraživanja, a te aktivnosti hrvatskim istraživačima nisu adekvatno vrednovane i ne povećavaju im mogućnosti za napredovanje. Trenutni hrvatski propisi i kriteriji za napredovanje i zapošljavanje u istraživanju, znanosti i obrazovanju i dalje favoriziraju broj objavljenih radova i prestiž časopisa u kojima su objavljeni:
- Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (NN 28/2017) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (NN 72/2019, 21/2021, 111/2022) za svako znanstveno područje propisuje određeni broj znanstvenih radova i projekata koje pristupnik mora imati za svako znanstveno zvanje. Pri tome se gledaju zastupljenost (indeksiranost) časopisa u bazama podataka propisanim Pravilnikom, čimbenici odjeka (IF, Impact factor, odnosno SJR, SCImago Journal Rank Indicator) znanstvenih časopisa, citiranost radova i drugi bibiliometrijski podatci.
- U Uredbi o programskom financiranju javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta u Republici Hrvatskoj (NN 78/2023) navodi se da doprinos otvorenoj znanosti kao poseban cilj podržava ostvarenje strateškog cilja povećanja znanstvene izvrsnosti. Kao dio aktivnosti internacionalizacije rezultata znanstvenih i umjetničkih projekata i programa ističe se da ona podrazumijeva otvoreni pristup i objavu znanstvenih radova s međunarodnim autorstvom ili koautorstvom nastavnika, znanstvenika ili suradnika u znanstvenim časopisima rangiranim u indeksnim bazama SCOPUS i WoS, A1 časopisima te međunarodno recenziranim zbornicima.
U Standardima kvalitete za vrednovanje u postupku reakreditacije visokih učilišta i znanstvenog instituta jedan od elemenata i indikatora ispunjavanja standarda je zadovoljavajući broj radova u prestižnim stručnim i znanstvenim časopisima.
Korisni izvori:
- Amsterdamski poziv na akciju otvorene znanosti (Amsterdam Call for Action on Open Science), 2016.
- Deklaracija iz San Francisca o vrednovanju znanstvenog rada (San Francisco Declaration on Research Assessment – DORA), 2012.
- Standardi kvalitete za vrednovanje u postupku reakreditacije visokih učilišta, 2023.
- Standardi kvalitete za vrednovanje u postupku reakreditacije znanstvenog instituta, 2023.
- Vrednovanje znanstveno-istraživačkog rada i promicanje otvorenog pristupa znanstvenim informacijama i istraživačkim podacima, 2015.
- Zaključci Vijeća EU o vrednovanju znanstveno-istraživačkog rada i implementacije otvorene znanosti, 2022.
- Zakon o osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti (NN 151/2022)
